Kada se roditelji razdvoje, najteža i najvažnija pitanja gotovo uvek se tiču dece. Sa kim će dete živeti, kako će se odvijati viđanje sa drugim roditeljem i ko snosi troškove izdržavanja — to su pitanja koja se ne rešavaju emocijama, već po jasnom načelu koje prožima ceo porodični zakon: najbolji interes deteta. U ovom tekstu objašnjavamo kako se uređuje vršenje roditeljskog prava i kako se određuje izdržavanje deteta.
Najbolji interes deteta kao polazna tačka
Sve odluke o detetu — kome se poverava, kako se viđa sa drugim roditeljem, koliko iznosi izdržavanje — donose se sa jednim ciljem: zaštitom najboljeg interesa deteta. To nije apstraktna fraza, već merilo prema kome sud ceni svaku okolnost: uzrast deteta, njegove potrebe, emotivnu vezanost, mogućnosti svakog roditelja i, kod starije dece, i njihovo mišljenje.
Samostalno i zajedničko vršenje roditeljskog prava
Posle razvoda ili prestanka zajednice, roditeljsko pravo može se vršiti na dva načina:
- Zajedničko vršenje — roditelji se sporazumevaju da i dalje zajedno donose sve važne odluke o detetu, uz dogovor o tome gde će dete živeti. Ovaj model zahteva saradnju i komunikaciju roditelja.
- Samostalno vršenje — dete se poverava jednom roditelju, koji donosi svakodnevne odluke, dok drugi roditelj zadržava pravo na viđanje i učešće u odlukama koje bitno utiču na dete.
Kada se roditelji ne dogovore, o načinu vršenja roditeljskog prava odlučuje sud, ponovo vođen najboljim interesom deteta.
Model viđanja sa drugim roditeljem
Roditelj kome dete nije povereno ima pravo, ali i obavezu, da održava lične odnose sa detetom. Model viđanja može biti uređen sporazumom roditelja ili sudskom odlukom, i obično obuhvata raspored redovnih susreta, vikende, praznike i raspuste. Cilj nije da se zadovolji roditelj, već da dete zadrži zdrav odnos sa oba roditelja.
Kako se određuje izdržavanje deteta?
Izdržavanje deteta nije stvar dobre volje — to je zakonska obaveza oba roditelja, srazmerna njihovim mogućnostima i potrebama deteta. Pri određivanju visine izdržavanja u obzir se uzimaju dva osnovna činioca:
- Potrebe deteta — uzrast, zdravlje, školovanje, vanškolske aktivnosti i opšti životni troškovi.
- Mogućnosti roditelja koji plaća — njegovi prihodi, imovina i sopstvene obaveze.
Izdržavanje se najčešće određuje u novčanom iznosu, a moguće ga je kasnije izmeniti ako se bitno promene okolnosti — na primer, ako porastu potrebe deteta ili se promeni materijalni položaj roditelja. Roditelj kod koga dete živi svoj doprinos izdržavanju daje, između ostalog, kroz svakodnevnu brigu i staranje.
Sporazum ili sudski postupak
Kao i kod podele imovine, i ovde je sporazum roditelja gotovo uvek bolji od spora. Dogovor o vršenju roditeljskog prava, viđanju i izdržavanju može se postići i pravno ozvaničiti, čime se izbegava dug i stresan postupak — pre svega za dete. Kada dogovor nije moguć, o svemu odlučuje sud.
Kada potražiti advokata?
Pitanja koja se tiču dece su emotivno najteža i pravno osetljiva, jer se odlučuje o nečemu nezamenljivom. Advokat za porodično i nasledno pravo pomaže da se pravilno postavi zahtev za poveravanje deteta, uredi model viđanja i odredi ili izmeni izdržavanje — uvek sa fokusom na zaštitu deteta i vaših roditeljskih prava.
Zaključak
Vršenje roditeljskog prava i izdržavanje deteta uvek se uređuju prema najboljem interesu deteta. Roditeljsko pravo može se vršiti zajednički ili samostalno, uz uređen model viđanja, dok je izdržavanje zakonska obaveza oba roditelja srazmerna njihovim mogućnostima. Sporazum je gotovo uvek bolji od spora, ali u oba slučaja pravovremena pravna podrška štiti i dete i vaša prava.
Napomena: Ovaj tekst ima informativni karakter i ne predstavlja pravni savet. Svaki slučaj je specifičan. Za procenu vaše konkretne situacije obratite se Advokatskoj kancelariji Krasić.